Zivim u sjenci sjenke tvoje...i znam da to znas, sminkam stvarnost tvojom bojom, jer drugacije ne znam! Sve je lazno, ovaj svijet je lazan...Ne zelim pred laznim svijetom lazno da se smijem...ali to nije osmijeh, to je grc, ljudi su slijepi! Lijepi dani, nasmijani, nekad bili za tebe, za mene, a sad sve same skice, neke druge ulice i srce skitnice zgazeno nehotice...Znam da znas!!! NESTAJES...jer u svim snovima ti vratim sve te prazne rijeci praznim danima, jer kraj tebe nisam vise,ili bar necu vise biti, jer.. ti me ne zelis pored sebe...Dokazao si mi to kad si prolazio sa njom.. odglumili ste neki sretan par, ali ja znam sta se krije iza tog laznog osmjeha na tvome licu.. eh da bar nisam vidjela kako je ljubis, sve bi ovo bilo prolazno..ali, ovako nikada nece proci.. mozda bi i shvatio sta gubis.. ali.. Prica odavno nije fer.. sve ovo je suvise razno sve je ovo prazno, prazno, zarazno i ne prolazno...Svakog dana vracam se nasoj prici.. ZAR MISLIS DA SE STVARNO PONOSIM TIME??? Mislis da sam htjela da ti pokazem da mi nesto znacis, mislis da sam htjela onako usne da ti dotaknem, da na onaj nacin osjetim sve one tvoje lazne dodire, zar mislis da sam htjela..??? ne, to nikada nisam htjela,I ako mi je to bila zelja…ali, bar ne na takav nacin, toga sam se najvise plasila, plasila se da ne pomislis nesto lose o meni, mada to nisam ja, iza mene se krije neki osjecaj koji je jaci od mene, kojeg ne mogu potisnuti.. I, i dalje.. Plasim se da priznam da jos postojis, rane bole...i da mi falis...fali mi dodir, osmjeh, rijec...fali mi lice i nase glupe sitnice...Dosta KRIVICE, ptice selice su odavno otisle na jug! Otisla sam i ja iz svijeta svoje maste, mojih nada, iluzija…nisam mogla vise...i svi ovi novi pogledi me plase.. PROKLETI SRETNI ZAGRLJENI LJUDI TE ULOGE SU BILE NASE, samo moje i tvoje, ali to su ipak samo snovi, neispunjeni snovi.. jer, za to je potrebno dvoje..ti to ne zelis a ni ja sama ne mogu uspjet da to ostvarim ma koliko se tudila.. A gdje smo sada, pogledaj u mene, NEMA ME, rekla sam ti da cu otici i otisla sam... na neki nacin si me otjerao.. nije to obican odlazak poput onih kada neko ode i kada ga ne vidjas, moj odlazak je nesto posebno, jer to znaci da me vise nema tamo gdje sam bila, da moje nade umiru.. postoje samo uspomene na one prosle dane i poneki trag nemoguce ljubavi ili pak flerta, zafrkancije.. mislim.. pa da, tako je kada na sve ovo pogledam tvojim ocima... ali, KOLIKO DAJES TOLIKO I DOBIJAS... U nasem gradu sada postoji jedan zivot gdje PRESTAJEM JA, GDJE POCINJES TI, jedan cudan odnos koji smo imali, gdje se s moje strane tako iznenada rodilo I nesto vise, ali prolazi, jer mora proci, sve nestaje u vidu magle, jer ti tako zelis.. GDJE SMO TREBALI BITI MI, SADA SU DRUGI...i reci mi sta je to ponos, sta je to sram??? Ne, nikada za to s tobom nisam znala pa ne zelim ni sad!!! Sve moje suze saprala je kisa, na kraju nisam sigurna sta je ovo Boziji dar ili mozda kazna.. Dar sto sam te srela ili kazna sto sam te upoznala… nisam sigurna ni da li si dno dotakao, a takav kakav jesi, takva kakva jesam slagali smo sami sebe...nismo imali snage za borbu protiv onih koji su krojili nase zivote a prije svega, ti nisi imao snage da se boris protiv sebe, iako sam ja na to bila i vise nego spremna…I nisam zazalila, jer da to nisam ucinila, nekad kasnije bih samu sebe krivila da se nisam dovoljno borila a ovako znam da nisam ja kriva, da nije bilo do mene… ali… bas kao da smo djeca bez prava glasa.. moram odustati iako to ne zelim… moram postovat tvoje odluke i zelje isto onako kako bih ja zeljela da se moje postuju...a ti, ti si vec pronasao ˝svoju srecu˝ a nisi se zapitao da li je prava, ili pak lazna… mozda je samo varka, a recimo, i da jeste neka vrsta srece, koliko ce to sve da potraje??? Ne mozes ni slutiti.. a ne mogu ni ja.. ali u jedno svi mi mozemo biti sigurni a to je da se u zivotu sve vraca, sve placa.. Znam, mene ni svi peroni ovog svijeta nece nikada bas nimalo promjeniti, ali meni promjena i ne treba.. jer ti si taj koji treba da se promijeni… I dan je taj sto me vara, plavetnilo neba misli mi skrece, a onda padne noc..prokleto dugi sati...Ali znam sve je nista…samo pusta laz… slomit cu kazaljke vrijeme ce stati, kosmos ce cekati...samo...trazim te, sanjam te, umornim ocima te gledam, na tuđim licima vidim ono sto je trebalo biti na nasim... Cutim jer znam da ti znas… TI KOJI ODAVNO NISI MOJ...Svaka sekunda kao godina… ali bar sad znam na cemu sam i znam da nema NAS... Spremna sam da budem ponosna i nasmijana pred svima, jer su slijepi i nece ni shvatiti da to je grc,ili pak cinican osmijeh,onaj pravi ocajnicki… spremna sam na sve iako te kada sam sama, i dalje oblikujem od oblaka dima, dima koji dolazi direktno iz srca... Oprosti sto nisam imala snage da te slazem i zazelim srecu, ali, STA CE TI TO OD MENE??? Sve uspomene s kaputa stresi samo budi to sto jesi i vidjet cemo dokle ces stici, i da li ces ostati tu gdje jesi, al et.. sta god da se desi budi ok i nikad ne saznaj kako boli kad NEKOG VOLIS, A NEMAS, VOLIS I LOMIS SE DA IZDRZIS!!! Mislim, znam da si to vec osjetio,ali na neki drugi nacin… ono sto te molim jeste da nikad ne osjetis, nikad ne saznas kako to zenska osoba dozivljava, jer neces moci izdrzati, vjeruj mi… Ostaje nada da ce nekad neko htjeti da shvati mene...MOJA LUTANJA, MASTANJA, SANJARENJA i znati da ih prati...i ko zna mozda jednom sretnes me kao neku drugu osobu, ali tada, srest ces samo prolaznika slucajnog, obicnog covjeka i pogled leden...da, upravo tako, iako te taj neznanac nekada volio vise od sebe!!! A ti… Samo se cuvaj i budi dobro, dok ja zivim u sjenci sjenke tvoje…
by: AzRa